Zovem se Damir Jambrečina i dobrovoljni sam davatelj krvi. Rođen sam u Osijeku 1963. godine. 40 godina sam radio u FINI, a od 2023. sam u mirovini. Krv dajem već više od trideset godina i do sada sam krv dao 148 puta.

Krv sam počeo davati iz čisto humanih razloga kao i sama pomisao da će nekome moja krv spasiti život. To me čini jako sretnim i ponosnim. Osim krvi koju dajem svaka tri mjeseca, svaki mjesec idem redovno i na tromboferezu jer su mi djelatnici s transfuzije jednom rekli kako trombociti trebaju bebama i maloj djeci. Oženjen sam i imam kćerku od 28 godina koju savjetujem i potičem da što više daje krv. Supruga je također darivateljica i na to sam jako ponosan. Dane u mirovni najčešće provodim u šetnji s mojim ljubimcem, maltezerom Alfijem. Isto tako idem i cijelo ljeto na plivanje, ponekad trčim, a najviše volim šetanje, a sve to kako bih bio u formi i što zdraviji da što duže darujem krv i pomažem svima kojima je to potrebno.

Zato na kraju ove moje priče, pozivam sve one koji ovo čitaju, da budu humani i samosvjesni i daruju krv za one koji ju trebaju.

 

 

Veličina slova